Highway to hell....
12.12.2007., srijeda
Nostalgija
|
Evo ekipa javljan se ja ponovno tek reda radi... U životu nema ništa novo, škola po starom, ljubav ka u svećenika, zdravlje...ha, glavno da san živ...haha Jedino šta nije po planu je tp šta san uspija pasti tjelesni... Morat ću više vježbat, manje jesti i pit manje alkohola, jer ću u protivnom izgubit i ovo malo neurona šta mi je ostalo u glavi... Želin napomenuti samo da je zadnja subota bila jedna od najboljih i naj pijanijih... Tolike količine alkohola bi i krdo slonova oborile... Zadnjih dana, dok pokušavam sakupit novi bend mi je često napameti stari, ali ne i preboljeni Oldschool Band... Iako smo se samo zajebavali, a nerjetko i sramotili, bilo nam je baš super i ža mi je šta ne sviramo više. Evo to bi bilo to, pozdrav ciloj ekipi, a posebno Hani, koja je još jednom dokazala da je super cura i frendica... Stavit ću snimku Oldschool Benda za dobra stara vremana.... |
27.11.2007., utorak
Napokon post!
|
Evo ekipa napokon se ja sitija ulazne lozinke od bloga, pa odlučih napisati i neki post.... Imao sam namjeru stavit neke slikice, ali ne snalazim se baš u tome a Juru nikako uvatit.... Velika novost je da sam nakon 3 miseca agonije i mozganja napokon uspija popravit msn(nisan ga ja popravija, ali je tribalo puno mislit da se sitin zovnit rođaka) i vratih se msn ekipi.... Kod mene nema ništa previše zanimljivog osim što zadnjih dana malo intenzivnije radim na okupljanju benda(prihvačam sve koji znaju držat instrument) i na nečem drugom poznatom samo uskom krugu prijatelja... Sutra iden sa školon brojat neke autobuse ili pitaj boga šta već..., i platit će mi 200 kn, tako da iman za zalit se u subotu... Pa ekipa to bi bilo to.... Ispod svakog posta ću od sada stavljat kratku biografiju jednog od mojih omiljenih glazbenika za one koje to možda zanima... Phil Collins:Collins je gostovao u Hrvatskoj u sklopu oproštajne svjetske turneje "First Final Farewell Tour" te je 27. listopada 2005. održao koncert u zagrebačkom Domu sportova. Philip David Charles "Phil" Collins (London, 30. siječnja 1951.) je engleski glazbenik, bivši pjevač i bubnjar pop-rock grupe Genesis. Collins je paralelno sa članstvom u Genesisu imao i vrlo uspješnu solo karijeru. Možete poslušat na: http://www.youtube.com/watch?v=ftlYLcEW_I4 http://www.youtube.com/watch?v=KdgaJpEuNHI |
08.09.2007., subota
Alice Cooper
|
Pozdrav svima, javljam se samo reda radi.... MSN mi je u kurcu tj, neradi pa san zadnjih dana poprilično očajan i ljubomoran na sve vas koji uživate u blagodatima koje pruža taj jednostavan ali totalno zarazan i prejeben program.... Kako nemam MSN nemogu vam javiti da san imam novi post pa će ga moću pročitat samo slučajni posjetioci... Neda mi se pisati post, pa ću samo staviti podatke o jednom velikom rock glazbeniku po imenu Alice Cooper... To ime vam vjerojatno ništa neznači zato jer je to umjetnik koji nikad nije bio previše medijski eksponiran niti komercijaliziran.... Ne zamjeram ako vam se ne bude dalo pročitat post jer je prilično dug i siguran sam da mnoge od vas ne zanima... ali ako ikad budete u prilici poslušajete neke od njegovih pjesama npr. poison ili school is out..... Mislim da nećete pozaliti... Alice Cooper (4. veljače 1948. u Detroitu, Michigan; pravim imenom Vincent Damon Furnier) američki rock glazbenik Povijest [uredi] Glazbenu karijeru započeo je sredinom šezdesetih na vrlo neobičan način - osnovao je grupu Earwigs koja je ismijavala Beatlese i njihove frenetične fanove. Nedugo kasnije, Earwigs su prerasli okvire parodije i postali pravi sastav, sa svojim pjesmama. Nekoliko puta mijenjali su ime, da bi 1968. postali Alice Cooper, nazvani prema "vještici" koja je živa spaljena u vrijeme inkvizicije. Vincent Furnier tada je odlučio promijeniti ime i osobno postati Alice Cooper. Iako o razlozima za odabir tog imena postoji nekoliko priča, sam Cooper najčešće je odabir obrazlagao ovako - "Alice Cooper je tako sveameričko ime. Svidjelo mi se što su, u početku, ljudi vjerovali da je Alice Cooper plavokosa folk-pjevačica." Cooperove glazbene i scenografske koncepcije užasnule su javnost na način koji je u današnje vrijeme teško razumjeti. U doba kada su hippie ideje o slobodnoj ljubavi i širenju percepcije izazivale užas u američkoj javnosti, a diskografske kuće uglavnom nisu željele objaviti ništa što bi pretjerano vrijeđalo američki ukus, Alice Cooper prskao je publiku krvlju, otkidao glave lutkama, organizirao glumljena klanja na pozornici... U početku, i šira publika i kritika dočekali su grupu jednako - s gađenjem i odbijanjem. Nakon samo nekoliko izvedenih pjesama, jedan od prvih koncerata Alica Coopera bio je prekinut jer su svi prisutni, osim grupe jasno, otišli. Gotovo svi prisutni. Ostao je Frank Zappa, kojeg je ono što je vidio impresioniralo - Zappa je zaključio da svatko tko je sposoban izazvati toliko snažnu reakciju publike - pa čak i negativnu - zaslužuje pozornost. I ponudio je sastavu ugovor. Alice, Michael Bruce (gitara), Glen Buxton (gitara), Dennis Dunaway (bas gitara) i Neal Smith (bubnjevi) snimili su prvi album 1968. - "Pretties For You" nije postigao veći uspjeh, kao niti njegov sljedbenik, "Easy Action" - razlog tome je vjerojatno pomalo ekscentrična priroda tih albuma - oba su vrlo eksperimentalna i neobična. Uspjeh je stigao kada su Cooper i Bruce, autori većine materijala, prihvatili nešto konvencionalniji način pisanja. Medijska pompa oko "bolesnih" nastupa grupe sve je više budila znatiželju kod javnosti, a znatiželja je polako potisnula zgražanje u drugi plan. Pored toga, treći album Alice Coopera, "Love It To Death" ponudio je mnogo konvencionalniji glazbeni izraz - većina pjesama napisana je u formi standardnog hard rocka, s čestim elementima parodije (kao npr. u pjesmu "Unfinished Sweet" s "Billion Dollar Babies" albuma ubačena je poznata melodija iz filmova o Jamesu Bondu). Stihovi su, međutim, ostali britki. Cooper je osvojio publiku pišući iz pozicije buntovnog, ali zbunjenog tinejdžer - teko je pjesma "I'm Eighteen" s "Love It To Death" postala prvi veliki hit grupe. Pored te, uvjetno rečeno "socijalne" tematike, Alice je obradio niz drugih tema, koje su čak i u vrijeme "flower-power" revolucije ostale netaknute, uglavnom zbog toga što su bile potpuno suprotstavljene osnovnim hippie idejama. Nekrofilija, silovanje, mentalne bolesti, religija, pohlepa... Cooper je načeo mnoge teme koje su hipiji uglavnom zaobilazili. Nakon "Love It To Death" superuspješni albumi su se redali - "Killer", "School's Out", "Billion Dollar Babies"... Pored glazbe, Alice Cooper detaljno je razvijao i vizualnu prezentaciju svog rada. Koncertne nastupe bazirao je na ideji katarze - kroz svaki nastup glumio je razne zločine, da bi na kraju bio "smaknut" - najčešće na vješalima ili giljotinom. Posebno se posvetio i omotima ploča. "School's Out" ploča prodavala se u maloj školskoj klupi, omot je vjerno oponašao drveni stol s lažnim metalnim nogama, a sama ploča bila je omotana u ženske gaćice od papira. "Billion Dollar Babies" omot oponašao je golem novčanik od zmijske kože, unutar kojeg se nalazila lažna novčanica od milijun dolara. Velik uspjeh ovih albuma osigurali su hitovi "Under My Wheels" i "Desperado" s "Killer", "School's Out" s istoimenog albuma, "Billion Dollar Babies" (duet sa pop zvijezdom Donovanom), "Elected" i "No More Mr. Nice Guy" s "Billion Dollar Babies"... Cooper je nastavio šokirati američku javnost izjavama kao što je - "Imam američke ideale: volim novac!" Problemi Glena Buxtona s drogom, kao i samog Alicea sa alkoholom, izazvali su lagan pad kvalitete na albumu "Muscle Of Love" (1973.) - pored toga, dio članova grupe smatrao je da bi trebalo ostaviti po strani teatralne nastupe, dok su drugi smatrali da teatralnost treba dodatno naglasiti. Neslaganja su rezultirala potpunim rasulom - četvorica preostalih članova napustila su Coopera. Često se ističe da ih je on sam potjerao, što je pogrešno. Nedugo prije raspada, objavljen je i "Greatest Hits". Računajući i taj album, grupa je u približno šest godina postojanja prodala oko 12 milijuna ploča. U intervjuima koji su uslijedili, Cooper je uporno ponavljao: "Alice je samo uloga koju glumim. Izvan pozornice, ja sam samo normalan momak." - time je praktički dobio veći publicitet nego dok je masakrirao lutke i "umirao" na vješalima. Javnost nije mogla pratiti ritam njegovih neočekivanih zaokreta, i upravo zbog toga postajao je sve interesantniji. Njegov idući korak bio je pojavljivanje u spomenutom The Hollywood Squares kvizu. Nakon iskustva sa televizijom, Alice je pokrenuo golem projekt nazvan "Welcome To My Nightmare". Pored studijskog albuma, prvog kojega je snimio nakon raspada originalne postave poznate i kao Alice Cooper Group, "Welcome To My Nightmare" projekt sastojao se i od turneje koja je objedinila Cooperov hard rock, umjetnost plesa, kazališne elemente, kao i filmske projekcije. Budući da je "Welcome To My Nightmare" predstavljao prvi solistički album Alicea Coopera u pravom smislu te riječi, za njega je bilo iznimno bitno da se nadoveže na prethodne uspjehe, u umjetničkom, ali i komercijalnom smislu. Komercijalno, to mu je pošlo za rukom prije svega zahvaljujući ambicioznoj i inovativnoj turneji, a i singl "Only Woman Bleed" postao je klasik. S umjetničke strane, međutim, sam album ostao je pomalo u sjeni izvrsnih koncertnih nastupa. Iako vrlo dobar, "Welcome To My Nightmare" ipak nije ponudio ništa što Alice Cooper već nije pokazao, a i spomenuti hit, "Only Woman Bleed", objektivno govoreći, predstavlja "safe shot", odnosno pjesmu komponiranu s namjerom da se svidi, da odgovara radijskim zahtjevima - nešto kasnije, tu je pjesmu obradila i Tina Turner, što dokazuje da nikako nije riječ o provokativnom, sirovom Cooperu iz ranijih godina. Uslijedilo je nekoliko albuma sličnog formata - "Alice Cooper Goes To Hell" i "Lace & Whiskey" nikoga neće razočarati, ali neće niti šokirati. Pored toga, najezda disco trenda s jedne, odnosno punka s druge strane, navela je Alicea da snimi nekoliko komercijalnijih singlova čiji je cilj bio održati popularnost i publiku, kao i stvoriti nove fanove, čiji je ukus bio usmjeren prvenstveno prema pop rocku - "You And Me" (s "Alice Cooper Goes To Hell") postao je jedan od najslušanijih Cooperovih hitova, iako objektivno nema veće umjetničke vrijednosti, a "I Never Cry" (s "Lace & Whiskey") dosegao je milijunsku nakladu - komercijalan uspjeh, međutim, ne mijenja činjenicu da su oba singla tek lagane pop balade. Potpuno uništen od alkohola - navodno je pio dvije boce whiskeya dnevno - krajem sedamdesetih Alice Cooper završio je na odvikavanju od alkohola. Pored liječenja, Alice je to iskustvo upotrijebio kao temelj za svoj novi konceptualan album - "From The Inside". Svaka pjesma na ovoj ploči opis je jedne od osoba koje je upoznao na liječenju. Općenito se smatra da je ovaj album jedan od najintimnijih koje je ikada snimio. Osamdesete su donijele Alicea Coopera bez make-upa, željnog obračuna s disco trendovima, no rezultat toga bili su pomalo apstraktni albumi bez čvrstog glazbenog opredjeljenja - "Flush The Fashion" i "Special Forces". Uslijedio je "DaDa", često opisivan kao "glazbeni nadrealizam" - tu su kritičari podijeljeni, neki smatraju da je "DaDa" konačni dokaz propasti Alice Coopera u ranim osamdesetima, drugi smatraju da je taj album možda i najzrelije što je do tada snimio. Za ova tri albuma se ipak definitivno može reći da su nepredvidljivi i interesantni. Sredinom osamdesetih Alice je ponovo potonuo u duboku ovisnost o alkoholu i vratio se liječenju. Kada je definitivno, za sva vremena, odbacio piće, vratio se hard rocku, šminki i pompoznim turnejama. Sa gitaristom Kaneom Robertsom napisao je i snimio "Constrictor" album koji se danas smatra kultnim klasikom, vjerojatno samo zbog činjenice da označava Cooperov povratak hard rocku. Album glazbeno nije pretjerano interesantan, ali singlovi "Teenage Frankenstein" i "He's Back (Man Behind The Mask)" vratili su Coopera u centar zbivanja i predstavili ga novim naraštajima MTV publike. Pjesma "He's Back" snimljena je za soundtrack šestog dijela "Petka Trinaestog", ali se pojavila i na "Constrictoru". Uslijedio je "Raise Your Fist And Yell" - još jedan pomalo monoton hard rock album. Budući da se come-back ipak nije pokazao uspješnim koliko se očekivalo, Alice je pozvao poznatog hit-makera, Desmonda Childa, da mu pomogne oko sljedećeg studijskog projekta. I Child je obavio posao u svom stilu. Odlično poznavanje glazbenih trendova i ukusa publike omogućilo mu je da usmjeri Coopera prema najvećim uspjesima karijere. Album "Trash" (1989.) ne treba posebno predstavljati, kao niti mega-hit singl "Poison". Pored Desmonda Childa, Alice je pozvao niz superzvijezda da sudjeluju na albumu. Članovi grupa Aerosmith i Bon Jovi, kao i niz drugih poznatih glazbenika doprinijeli su da "Trash" postane najprodavaniji Cooperov album u karijeri. Usprkos neupitnoj kvaliteti materijala, Alice je ovdje definitivno uskočio u vlak popularnog hard'n'heavy vala. "Trash" je prije svega zanatski hit album, daleko od inventivnog, ciničnog duha svojih prethodnika. Novootkrivena formula za stvaranje hitova izrodila je slične, super-kvalitetne ali i super-neutralne albume - "Hey Stoopid" i "The Last Temptation". Popis renomiranih Cooperovih studijskih gostiju proširio se na imena kao što su Ozzy, Slash, Joe Satriani, Steve Vai, Chris Cornell, Mötley Crue itd, a proširio se i popis mega-hitova: "Feed My Frankenstein", "Love's A Loaded Gun", "Lost In America", i "Stolen Prayer" samo su neki od MTV-jevskih klasika iz tog razdoblja. Nakon izvrsnog koncertnog albuma "A Fistful Of Alice", Cooper je sa Robom Zombijem snimio pjesmu za X-Files soundtrack, "Hands Of Death (Burn Baby Burn)" koja je nominirana za Grammyija. Krajem devedesetih, objavljen je i CD-box "The Life And Crimes Of Alice Cooper", na kome se nalaze mnoge rijetke i demo snimke. CD-box je popratila svjetska turneja, a s početkom novog milenija, Alice se vratio u studio i u kratkom razmaku snimio dva izvrsna albuma - "Brutal Planet" i "Dragontown". To su nedvojbeno najžešći njegovi radovi, a predstavljaju i povratak "opakom", ciničnom izrazu. Na "Dragontown" albumu može se naći sve klasične elemente Alice Coopera - ironični i direktni stihovi ("I hate opera/ I hate Oprah"), duhovite parodije (pjesma "Disgraceland" govori o tamnoj strani Elvisa Presleya, uz izvrsno Cooperovo oponašanje Elvisovog glasa, dok je "Much Too Late" parodija Britpop pokreta), a tu su, jasno, i žestoke, mračne pjesme, ovoga puta i sa elementima industrial metala, što je novitet za diskografiju Alice Coopera. Ukratko, Alice Cooper Show ponovo je u punom pogonu, a moderno društvo morat će pretrpjeti još poneki njegov nizak udarac. "Ti si jedini cenzor. Ako ti se ne sviđa ono što govorim, imaš izbor. Isključi me." Ovim tekstom započinje posljednja pjesma na drugom albumu Alice Coopera, "Easy Action". Desetak godina kasnije, Alice Cooper ostvario je svoju najluđu zamisao - pojavio se u nekoliko epizoda prestižne američke kviz emisije The Hollywood Squares; u tom trenutku javnost više nije imala izbor, Coopera se više nije moglo "isključiti" - iako mnogi smatraju da je sudjelovanjem na obiteljskom televizijskom programu Alice prostituirao svoj ugled, istina je drugačija: Alice Cooper postao je nešto više od koncertne atrakcije rezervirane za ljubitelje njegove muzike - uspio je preplaviti medije sa svih strana, i svoj ironičan show premjestio je sa metal stage-a na mnogo širu pozornicu: svijet. Razni novinski članci to potvrđuju: sredinom i krajem sedamdesetih Alice više nije interesantan samo kao freak koji kida glave lutkama i liže zmije. Alice je medijima postao interesantan i jer igra golf sa Bobom Hopeom, zanimljivo im je što ga je Salvador Dalí obožavao, žele znati što misli o politici, što misli o seksu, koje pivo pije... Ukratko, zanima ih sve. Fenomen Alice Coopera zato ne treba promatrati samo kao fenomen rock ikone, jer je njegovo životno djelo u stvari mnogo opsežnije - prvi je među muzičarima shvatio da naša civilizacija funkcionira tako što "upija" sve suprotnosti i ekstravagancije u sebe, odnosno tako što je sve u stanju prodati kao proizvod koji je potom čini bogatijom i jačom. Raspolažući tim saznanjem, uspio je pretvoriti čitav taj mehanizam u sastavni dio vlastite "predstave" - na bizaran način, Alice Cooper postupio je sa medijima onako kako oni obično postupaju s glazbenicima. |
05.08.2007., nedjelja
Smih...
|
Hvala vam na odazivu na prošlom postu, čak 2 komentara.... Jebate da Mario vidi koliko san popularan sprda bi me do kraja života.....lol Zato sam se danas odlučio na jedan sasvim drugačiji post.... odlučio san stavit par viceva, najviše crnjaka,jer su mi ti najdraži.... - Kako strpat 100 židova u jednog fiću? - Dva naprijed, tri pozadi i 95 u pepeljaru. Sestra: - "Vau, braco, ševiš se bolje od tate!" Brat: - "To mi je i mama mi je rekla!" Majka sjedi i štrika na kauču, prilazi joj ćerka. - "Mama, zašto se ja zovem Rada?" - "Zato zlato što ti je, kada si se rodila, na glavu pala bela rada..." Prilazi druga ćerka. - "Mama, a zašto se ja zovem Ruža?" - "Zato srećo što, kada si se ti rodila, vjetar ti je na glavu naneo latice ruže." Prilazi sin. - "BLAS KLAFLAS JIFRASAN TASM PONFRTMFLKS." - "Frižderu, zaveži." -Klin se klinom, židov plinom.( moja najdraža uzrećica, samo što je nemogu izgovorit) - Čega ima najviše u zraku? - Židova! - Šta crnci jedino imaju bjeloga? - Gazdu! što je slično između Michaela Jacksona i Beatlesa? -Oboje se raspali.... - Sta rade Srbin i Hrvat na Olimpijskim igrama? - Gadjaju se kopljem na 100 m! - Kad zivotinje oponasaju ljude, to je basna. - A kad ljudi oponasaju zivotinje,to je Bosna ! Sta kaze Bosanac kad vidi pola babe kako hoda ulicom? - "Dje si ba." Kako u Srbiji zovu Supermena? - Čika Spasoje! - Kako se zove djete vanbračnog pilota? - Kopilot! Nasao crnac vozacku dozvolu na ime Leonardo DiCaprio i poceo se sluziti s njom! Sutradan ga zaustavi policajac i zatrazi mu vozacku,crnac mu izvadi i pokaza. Gleda policajac u njega,pa u vozacku,uze motorolu i nazva centralu: - "Centrala?" - "Ovde centrala,slusamo!" - "De mi recite molim vas, jel onaj Titanik izgorio ili se potopio?" Jedan policajac svako jutro ulazi u telefonsku govornicu, podigne slusalicu, nesto progovori, zatim slusa par minuta i izadje van vrlo zadovoljan sa velikim osmjehom na licu. Jedan gospodin, koji svako jutro preko puta te telefonske govornice ceka autobus, pridje jedno jutro policajcu: - "Oprostite, znam da me se ne tice, ali vidim vas svako jutro kako ponavljate ovaj ritual i pitao sam se sto vi to tamo pricate..." A policajac mu odgovori: - "Udjem u govornicu, podignem slusalicu i pitam: Tko je najpametniji na svijetu?, a jedan glas mi odgovora: Ti, tiiiii, ti, tiiiii..." -Idu dvije cure. Jedna studira elektrotehniku, a druga je još ružnija. - Zašto slovenski auti imaju samo 3 brzine? - Jer ne stigneš prebaciti u 4 već si na granici! Eto ljudovi moji, to bi bilo to.... Samo još želim naglasiti da sa rasističkim ili nacističkim vicevima nisam nikoga htio uvrijediti, već samo nasmijati. |
02.08.2007., četvrtak
Na Braču...
|
Ljudovi moji, sorryte šta nisan prije napisa post, ali nisan ima vrimena a i ovog Juru nikako uvatit da pomogne... Uglavnom ja ovih dana samo radim i spavam, nemam nikakav društveni život i cili san u kurcu... Ne kažem da je ode u zadru loše, ali otkad nema Maria i Tare, život je pomalo dosadan... Evo taman san zaradija za pojačalo i mislin sad osnovat ili baren se prikrpat nekome u bend... nemoran čak ni svirat, samo ću se praviti da sviran... nebi da će iko skužit... Jedino dobro šta mi se dogodilo nakon opijanja sa Šikon u Caymana je odlazak na Brač... Iako san bija samo 2 dana uspija san se izguštirat i nalit ka životinja... Iako je ekipa bila u banani zbog manjka trave i viška alkohola uspili smo se zabavit... Evo to bi bilo to, nisan baš riječit ka neki da pišen post od pun kurac redova, ipak iden u strukovnu a tamo nas ne uče čitati i pisati, pa ja još mogu biti sretan da već kada nemogu pričati mogu barem nešto malo pisati... Evo staviti ću van par slikica da vidite kako mi je dobro bilo... E da... da ne zaboravin, pozdrav ciloj ekipi sa Brača, svima u studiju i režiji....
|
06.07.2007., petak
Moj prvi post...........
|
Evo napravio i ja uz malu pomoć svog kumpanjuna Jure svoj blog...... Nemam namjeru pisat o ničem određenom. Neka vas ne zavara pozadina, to je samo moja opsesija sa gitarama... Danas baš i nemam inspiracije za pisanje posta, pa sam zato stavio slike koje opisuju put od mog začeća do danas(bez brige, nisan stavija slike staraca kako se jebu)...
I veliki pozzzzzzz Mariu, Tareti, Mimeti, Marinu, Heri, Pahliću, Pavli(iako je ljut na mene) i naravno svim lijepim ženama..... E da... da ne zaboravim: Special thanks to Jureta for pomoć oko uređivanja bloga... |
